Nedavno sam bio u društvu kolega urara u kojem se pričalo o nekim memorabilijama iz bivše Jugoslavije i kao tema su se nametnuli muški i ženski satovi Darwil.
Kad kažete Darwil muški i ženski satovi, odmah pomislim na Jugoslaviju, na veliko bratstvo. Za mene Darwil znači sloboda, jer kad je ona vladala, imali smo najsretnije djetinjstvo, mogli smo ići bilo gdje. Jugoslavija je značila samodostatnost, od mora, planina, rijeka. Darwil muški i ženski satovi mi stoga na neki način predstavljaju sreću iz djetinjstva.
Ti muški i ženski satovi su mi u glavi po prvi put od osnovne škole. Tata je imao tipičan stolarski stol s komodom u njemu. Kao dijete, naravno, zanimalo me što ima unutra, pa kad sam došao do njega, imao je pohranjene osobne dokumente, noževe za rezanje stakla i ono čega sam se najviše sjećao, sat. Divio sam se načinu na koji se ponašao prema njemu. Zanimljivo, dao mi ga je da ga držim, ali ga nikad nisam smio nositi. Ladica je čak uvijek držao zaključanu, tako da nisam imao slobodan pristup.
Priča sa kolegama kad su ti muški i ženski satovi u pitanju je bila: gdje si druže, sjećaš li se onog Darwila 75? Jao što sam ja to popravljao. E to su bila vremena. Je li, da nemaš ovaj kalibar možda, treba mi zupčanik. Kažem da imam, pošaljem brzom poštom. Ljudi su uglavnom kupovali satove kod nas u radnjama, ili u Trstu. Kad se skupi nas nekoliko preko 50 godina starosti, sjećamo se na stare dane i Darwil satove jer su ti muški i ženski satovi ipak obilježili jednu eru naših života.
Kad su ti muški i ženski satovi u pitanju, kutija je bila u platnenoj vrećici na kojoj je pisalo Darwil, boje kutije su bile različite, moja je bila plava. U početku je svaki sat imao serijski broj i jamstveni list.